ponedjeljak, kolovoz 15, 2011
ponedjeljak, veljača 28, 2011
Nitko ne kaže da sam nekad pisao bolje (a otkud bi vi to i znali - nisam to objavljivao, pisao sam to samo za svoju dušu), ali mislim da se vraćam dobrim starim inspirirajućim stazama. Dani kad sam pisao hrpe tekstova u jednom mahu. Riječi su se same pisale ... jedna iza druge. Još samo da nađem temu svojih misli i evo me ... Na konju sam ... A onda neću više biti vaš, već svoj... vama krivo ili pravo, bit ću sebičan, svoje misli kao nekad zadržati za sebe, a vama ostavljam samo od srca osmjeh 
nedjelja, siječanj 30, 2011
Kažu da se glumac najbolje poistovjećuje sa onom ulogom koja njega samoga velikom većinom opisuje. To mi je možda jedina pametna u ovom postu. Htio sam samo malo potaknuti na razmišljanje. Vjerujem da svi imate takav pristup i da vam se ne sviđaju glumci koji su upravo ono što ne biste nikada željeli biti.
To možemo naći kod onih tzv. "negativaca" u filmu. Oni imaju loše namjere koji su posljedica loših ciljeva. Njima je cilj (u većini slučajeva) sebi prisvojiti koliko god mogu, te tako biti zadovoljni u svojoj pohlepi i sebičnosti ili je riječ o čistom zlu, tj. sama želja da nekome pokvare sreću ih čini sretnima. Većini ljudi se ne sviđaju takvi likovi jer su ili upravo ono što nikada ne želimo postati, ili su ono što nikada nećemo moći postići, a željeli bismo to pa je prirodno da su nam antipatični. Na svu sreću u filmu postoje i "pozitivci". Bez njih ne bi bilo nikakve radnje, bilo bi monotono, a i mnogi se pronalaze u njima. Moram spomenuti da su pozitivci nerijetko oni "prividni negativci". Cijelo vrijeme negativci, a kad u pitanje dođu ozbiljnije stvari, koje su i njima samima granice "zla", onda moraju reagirati na način koji se u tom smislu prikazuje kao pozitivan. To su dobri ljudi, ali životom okrunjeni da budu čvrsti, jaki, neslomljivi.
Netko voli romantike, netko voli realiste. Netko tragediju, netko komediju. Svi smo mi različiti, ali se uvijek možemo razvrstati po ulogama (u životu).
srijeda, prosinac 29, 2010
Eh, ta ljubav... :) Nekad nisam vjerovao u to... vidio sam ljude oko sebe kako se "vole", ali sam većinu zaljubljenih shvaćao skeptično... Možda ne potpuno, ali, uvijek sam jednog partnera iz veze smatrao lažnim (onim koji NE VOLI) dok je druga osoba puna tolerancije i razumijevanja - ljubavi. Nije lijepo kad netko voli svim srcem i trudi se, a drugome je teško reći samo jedan "oprosti", jedan znak tolerancije - ljubavi. ... Kad jednom (ili više puta) iskusite jednostranu ljubav, počinjete sa "zahlađivanjem" da bi stvarno vidjeli kad vas netko voli (ako vas voli, dokazat će vam da ljubav postoji, i to na najlakšem primjeru - na vama).
Ne znam znam li dovoljno dobre primjere dokazivanja da ljubav postoji, ali...često se dogodi da ljudi koji "zahlade"... kad jednom puste jednu osobu u "svoje srce" (jer je, naravno, dokazala ljubav), svjesno popuštaju štitove obrane toj osobi, jer vide da je vrijedna ljubavi.
Vjerojatno ne bih ni posvetio ovoliko slova temi "ljubavi" sa ovakvim pozitivnim tonom, a da i sam nisam u njoj "uhvaćen" ... Naravno da uvijek postoje mane kod oba partnera, ali valjda je to ljubav, kad postoji tolerancija... Mogu reći da nije uvijek lako, ali ...ako malo bolje pogledaš - nekad se stvarno isplati...................
♥
P.S. Nije ovo moja tema. Opisao bih vam nešto još ljepše... Ali, nije vrijeme..... Bit će vremena.
utorak, listopad 5, 2010
Ovih dana me uopće nema na blogu... Došlo je vrijeme da se počne učit... Baš sam ovih dana razmišljao..kak je bilo zakon dok još nisam imao net... Nije bilo ovakvog gubljenja vremena na fejsu, na igricama i slično... Bilo je zakon! Zdrav život..još dok se sjetim da neko vrijeme nisam ni televizor imao u svojoj sobi nego u bratovoj.. Ma pre zakon... U mojoj sobi bila je tišina... Savršeno. Sjetim se te zime.. Nije bilo snijega, ali je bilo dosta hladno. U sobi najugodnija temperatura. Peć grije. Dođe večer, a ja radim nešto slično ovome - pišem nešto kao dnevnik, tj. neka svoja razmišljanja... Tada su to još bila malo i smiješna, jer mašta čuda radi..... Ako joj dopustiš da te na samo trenutak preuzme i poneseš se maštom, možeš napisati i knjigu... Tada sam se osjećao i fizički i psihički savršeno ... :)
Kad se samo sjetim tih dana... Tako su bili dobri da odlučujem još jednom živjet takav način života - manje interneta, manje kompa, manje gubljenja vremena ... Još uvijek se ufuravam u to, ali krenut će... Već ovaj znak što pišem na blogu je znak da još uvijek ne mogu odolit kompu... To ću popravit...
Možda za mjesec dana dođem sa nekim novim stvarima, novim iskustvima koje bih rado podijelio s vama ...
Uostalom, nisam valjda jedini kome fali ono prijašnje vrijeme... Dok smo još bili djeca i igrali se vani, družili se, zabavljali, bili zdravi ... Skidajte se s kompa, u krevet idite kasnije, dižite se ranije, radite nešto korisno (što za vas, što za druge) ... ISKORISTITE VRIJEME ...
ponedjeljak, rujan 6, 2010
Počinjem sa novom školskom godinom.... definitivno. Red, rad i disciplina će postat moji novi učitelji. Vidim oko sebe svi žive ufurano već kao po kalupu u svojim obavezama i kao da imaju prekidač za uključivanje obaveza. Nekad mi je čak drago šta ja nisam takav robot. Uredu sam samome sebi, ali ipak bih morao malo povisiti količinu ozbiljnosti i zrelosti i početi npr. učiti. Bit će to dobra školska godina...
Pozz....i sretno svima koji počinju ovih dana nešt novo, a staro!
petak, rujan 3, 2010
nedjelja, kolovoz 29, 2010
Postoje ljudi koji imaju takozvanu "čeličnu volju". Kako "nastaju" takvi ljudi? Kako mogu izdržati sve te padove i neuspjehe, a ipak nastavljati dalje jednako ponosnim i čvrstim stavom? Što je to što im daje snage? Možda točne odgovore na ta pitanja nije tako lako dati, ali jedno je sigurno - to je jedna velika vrlina. To je prednost koju nema svatko. Takve osobe u neuspjehu vide samo novi motiv da počnu ponovo. Nekada je to čak i uzaludno, ali bitan je trud. Uostalom, prije ili kasnije shvatimo je li nešto uzaludno ili nije. Ali, ako je osoba uz čeličnu volju razumna, mudra i prepoznaje pogreške u životu, tada je to savršena kombinacija - NEPOBJEDIVI ČOVJEK. Mogu ga kršiti razne nedaće i sve moguće patnje, ali uvijek će ostati na nogama. Takve ljude najčešće oblikuje njihov život. Najčešće je najvažniji razlog "nastanka" takve osobe njegovo djetinjstvo. U onim godinama u kojima tek počinje zrelo razmišljanje svakog čovjeka, u njima počinje po prvi put uspoređivati svoja prva shvaćanja upravo sa primjerima iz svoje ranije mladosti. Naime, takve osobe nastaju najčešće na temelju gena. Bez, makar i male, snage volje, čovjek ne bi uspio podnijeti ni najmanje neuspjehe. Postoji mnogo primjera iz djetinjstva kako dijete razvija svoj um i pogled na svijet. Socijalne (i društvene) prilike su također jedan bitan faktor. Ako je dijete socijalno „ugroženo“, veća je mogućnost da će proživjeti više neuspjeha već zbog određene neimaštine (ako se radi o siromaštvu). Vjerujem da je već poznato (kao i to da su nekadašnji ljudi bili zdraviji od današnjih) da siromašniji ljudi mogu podnijeti više „neuspjeha“ od bogatijih. Naravno, to je zato jer su se morali prilagoditi svojim socijalnim (ne)prilikama. Tako se podiže i stupanj tolerancije. Kada dođe do razdoblja kada mlada osoba „počinje razmišljati“ (pubertet), tada je ta osoba već prisiljena na sve što joj životne prilike nude (tj. sve ono što joj ne nude, a potrebno joj je) i počinje se boriti za svoje potrebe. Ne znam koja je najvažnija potreba u ljudi, ali znam da je jedna od najznačajnijih i potreba za samoostvarenjem. Ako je ta osoba željna boriti se PROTIV tih neprilika (u ovom primjeru bismo mogli reći PROTIV siromaštva, a ZA kvalitetniji, bolji život), onda joj je u prirodi (i u genima djelomično) da se bori, i da trpi. Ustrajnošću u tome, jača se um mlade osobe.
Kako oni sve to podnose? Hm... Lako. Nije ih život uzaludno učio još od mlađih dana da trpe. Život ih je skrojio da rade, da strpljivo podnose teret, da budu razumni i često su takve osobe dobre naravi. Simpatične, a često i vrlo suosjećajne. Često ih njihov položaj u mladih dana tjera da se trude u životu. Žele postati shvaćeni, jer i sami mnogo toga razumiju, a nerijetko im je glavna motivacija samoostvarenje - vrijeme kada će biti shvaćeni, prihvaćeni, uspješni za razliku od njihovog dotadašnjeg, moglo bi se reći, teškog života. Možda je najbolje izražena ta čvrsta volja (želja za uspjehom) kod sportaša. Pokazati drugima (a ponajprije i zbog osobnog zadovoljstva dokazati sebi) da su sposobni za velika djela, velike pothvate. Svaki novi pad je samo novi razlog da nastave dalje: „Pao sam – znači, još uvijek sam slab!“. Zar nije to dovoljno dobra motivacija? Osoba kojoj je motiv njen dotadašnji težak život ima jako dobar motiv. Motiv kojega ne može pomanjkati. Prošlost ostaje zauvijek za nama, ali ostavlja i posljedice na nas.
Takvim osobama se iskreno možemo diviti i možemo suosjećati s njima (iako su oni ti koji suosjećaju najviše). Uz takve moralno JAKE osobe možemo i sami dobiti vrlo jaku motivaciju (indirektnu podršku) koja će nas ojačati. Dati nam snage za istim tim boljim, uspješnijim životom....
Sa mnogo toga „teškoga“ proživljenog u sjećanju, od još jedne osobe čvrste volje i snova i želje da budete jači....
... do sljedeće teme...
Pozdrav!
srijeda, kolovoz 18, 2010
Evo, polako se ufuravam u ovo ... ovo mi je drugi post (već ...xD) ali trudim se.. Trudim se napisati stvari koje su dovoljno bitne da ne budu nebitne..... Već u ovom postu biste mogli shvatit da nisam baš jednostavna osoba, ali tko kaže da je to mana... I život je kompliciran, pa moramo se valjda prilagodit... Uostalom, još puno toga moram učit o životu, pa mogu reći da sam ja još poprilično jednostavan...
Nego, bacimo se mi na priču.. na MOJU PRIČU... Neke sitnice vam pišu na mom blogu i možda vam je to dovoljno da saznate možda ono najbitnije o meni - ono što bih želio postati...... Svatko ima svoj san.. (više-manje određen) i moj san je uklopit se u neko društvo u kojem bih ostvario potrebu ... potrebu koja se javlja kod svakog čovjeka - potreba za SAMOOSTVARENJEM...
Siguran sam da ne tražim previše... Kad bi me upoznali shvatili biste da sam kao osoba dobar i zanimljiv... Ali, nije važno..ako će vam se svidjet moji postovi to je znak da vam se sviđa i jedan djelić moje osobnosti, a to je sasvim dovoljno...
...do sljedeće teme...
Uživajte!
petak, kolovoz 13, 2010
Moj prvi blog..okey.. Bit će ih još, al za početak mora bit nešt najjednostavnije.. Meni valjda neće bit teško napisat nešt jednostavno iako često kompliciram.............
Pisat ću o svakakvim zanimljivim temama koje ću doživit.... Pa, bit će tu sigurno zanimljivih stvari...
Pooozzzzz!!! 